Zato što nije gledala na sat, kad će joj smjena završit... Često je ostajala duže na poslu...Veselila se s nama, plakala s nama... Za svoje slobodne vikdende, vodila nas je k sebi doma, pokazala šta znači Ljubav i Obitelj... Sjećam se njenih čvrstih zagrljaja, riječi, ljubavi...
Uvijek će biti u mom srcu...

Nominirani odgajatelji_ice - 2023.

Antonija Šimić, rođena 2. 5. 1991. godine u Mostaru. Magistrirala je socijalni rad u Mostaru, a po završetku fakultetskog obrazovanja, odlazi živjeti u Zagreb. Stručno osposobljavanje odradila je u Caritasovoj kući Sv. Franje za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi gdje joj je po isteku osposobljavanja ponuđen posao. Kao odgajateljica je radila četiri godine za koje kaže da su je obogatile iskustvom, bezuvjetnom ljubavi, toplinom i iskrenom emocijom djece. Trenutno radi u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, područni ured Novi Zagreb na Odjelu za djecu, mlade i obitelj.

Davor Vukelić rođen je 25. 7. 1988. godine u Rijeci. Završio je Učiteljski fakultet 2012. godine u Gospiću. 2019. godine upisuje sveučilišni poslijediplomski doktorski studij Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Rijeci te je od 12. 11 .2021. izabran u naslovno suradničko zvanje asistenta, iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polja pedagogije. Suradnik je na kolegijima Pedagogija sporta i Pedagoški praktikum 2. U Centru za pružanje usluga u zajednici Izvor Selce volontirao je dvije godine kao voditelj sportske sekcije te je potom od prosinca 2017. godine zaposlen na mjestu odgajatelja Poludnevnog boravka Brinje, a uskoro prelazi raditi Poludnevni boravak u Novom Vinodolskom. Davor je voditelj sportske sekcije CPUZ Izvor Selce te jedan od inicijatora i organizatora prepoznatljivog inkluzivnog malonogometnog turnira Izvor - snaga zajedništva. Pri radu s djecom najviše ga vesele sportske aktivnosti i pozitivni ishodi takvih aktivnosti na svim područjima dječjeg funkcioniranja. Ističe da je posao odgajatelja težak i odgovoran posao pun odricanja, ali svaki trud dolazi na naplatu u vidu napretka djece i njihovih obitelji te stvaranja neraskidivih odnosa odgajatelja i korisnika.

Daniela Ančić Žunić rođena je 28. 10. 1973. godine u Daruvaru. Studij socijalnog rada završila je 2003. godine, a u Dječjem domu Lipik počela je raditi 2008. Kroz svih ovih četrnaest godina rada u domu najviše je veseli povjerenje koje joj djeca pokazuju i to što ima priliku emocionalno im se približiti i pružiti im razumijevanje za njihove probleme te podršku u svim trenutcima njihove sreće i boli. Najdraži joj je njihov čvrsti zagrljaj koji nosi u sebi snagu sigurnosti, topline i povjerenja.

Željka Podunavac, rođena je u Pakracu 21. 4. 1971. godine. Prvi dio djetinjstva provela je s obitelji u Vukoviju pokraj Daruvara. Zbog loših odnosa u obitelji s 12,5 godina je smještena u Dom za djecu u Lipiku. U Lipiku je završila osnovnu i srednju školu, a potom Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu. Kako je tada obnovljen Lipički dom koji je teško stradao u ratu, zbog manjka kadra odmah je 1993. g. primljena na mjesto odgajatelja. Ističe kako je u 29 godina rada bilo i veselja i suza i rastanaka… Najvećim uspjehom smatra kad joj se nakon nekoliko godina jave djeca kojima je bila odgajateljica a koji su sada odrasle osobe koje žive sretan i zadovoljan život.

Irena Pendl rođena je 17. 3. 1985. godine u Kutini. Po struci je diplomirana učiteljica razredne nastave i hrvatskog jezika. S radom u tadašnjem Dječjem domu Lipik, a današnjem Centru za pružanje usluga, počela je raditi početkom 2011. Ističe da izuzetno voli svoj posao, i da bez obzira na teške trenutke, dane, situacije, sa sigurnošću može reći da je biti odgajatelj nešto u čemu se u potpunosti pronašla. Ističe kako je u početku zapravo bila nespremna na svakodnevne izazove ovog posla/ poziva, i da danas, deset godina kasnije još uvijek nema odgovor na razne svakodnevne situacije, ali da uči (od djece) i prenosi naučeno.

Antonija Šimić

Davor Vukelić

Daniela Ančić Žunić

Irena Pendl

Ivona Hodak

Željka Podunavac

Nikolina Đurić

Ivona Hodak rođena je 30. 7. 1970. Magistra je socijalnog rada, a u Dječjem domu Vrbina u Sisku radi već devet godina. Ističe kako je i na prethodnim poslovima s djecom i mladima imala pregršt pozitivnih iskustava te da se trudi djeci i mladima u domu nadomjestiti sve ono čime u životu oskudijevaju kao što je to i osjećaj pripadnosti i radost. Djeca su je naučila da najviše trebaju, a tu se, kako kaže, nimalo ne razlikuju od odraslih, odnos izgrađen na međusobnom povjerenju. On im daje sigurnost, osjećaj da su nekom važni i to ne žele prokockati. A kada se oni osjećaju uvaženo vratit će vam istom mjerom i istom ljubavi. Ističe kako je u tome najveća čar njenog posla, i kako je to svakodnevno potiče na rad na sebi.

“Čuvala nas je, igrala se s nama, super je, dobra, zaigrana.“

.”

“Sreće veselja radosti nije bilo manjka. Uveseljavao je tmuran dan u prelijepe zrake sunca. Kada je bio period u životu kada mi je trebala pomoć, on je bio tu i takve savjete nitko ne bi mogao dati kao on.”

“Tu je kad ju trebam, a to mi je najvažnije. Ima razumijevanja i topla je. Ponekad je stroga i nekad nam ne da sve što poželimo, ali to je sve s razlogom jer ona zna šta je dobro za mene. “

“Ona ima taj duh odgajatelja i ne znam kako bih se prilagodila ovom načinu života u kakvom živom sad bez njene pomoći. Njena upornost da me nauči nešto, pomogne… dodatno me ohrabri da uspijem u svemu što želim, čak i kad je najteže.”

“Meni osobno je ta žena pomogla da se izgradim kao čovjek kakav sam danas, bilo to obrazovanje, sport, životne potrebe i informacije, doslovno me kroz sve to izgradila i pripremila da jednog dana kada izađem ne izađem kao "blento" nego kao jedno odgojeno i pristojno dijete spremno na ovaj surovi život.”

“Kada smo na natjecanju nekom uvijek navija za nas. Zato što nam je podrška i uvijek je zabavno s njom. I uvijek kad učim s njom dobijem pet.”

“Zato jer uvijek kad sam tužna, onda ona dođe pa me razveseli.”

Nikolina Đurić rođena je 14. 1.1994. Studijski centar socijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 2019. godine, a trenutno je edukant druge godine dječje i adolescentne integrativne psihoterapije pri Institutu D.O.M. Zaposlena je u Caritasovoj Kući sv. Franje u Vugrovcu. Još od fakulteta je željela raditi baš s djecom iz alternativnih oblika skrbi. Glavna misao vodilja joj je da ne postoje zločesta djeca i da je svaki neprimjereni oblik ponašanja vapaj za doživljavanjem i uvažavanjem njihovih emocija. Ističe kako uživa u toplini koju djeca nose u sebi i kako se veseli svakom osmijehu i zagrljaju koji joj podare. Nadam se da će kroz godine zadržati žar i da će djeci i mladima uspjeti pružiti barem tračak svjetlosti koji zaslužuju.

Gordana Jurić

Gordana Jurić rođena je 21. 9. 1970. u Splitu. Na radom mjestu odgajatelja u Dječjem domu Maestral, podružnici Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću, radi već 29 godina. Ističe kako usprkos tome što ima 52 godine još uvijek nije umorna od „posla“ te da ga sad još više voli. Voli raditi s djecom, gledati ih kako rastu i razvijaju se i ističe kako povjerenje s djecom izgrađuje prvenstveno iskrenošću. Moto njenog rada je izjava jedanaestogodišnje djevojčice Tine koja je rekla: „Teto, svaki put kad dođete radit, uljepšate mi dan!“

“Kada sam imao problem s njom sam razgovarao i onda uvijek kaže što treba činiti, što je dobro, a što loše. Uvijek razgovaram s njom i to mi olakša život. S njom mogu razgovarati o bilo čemu što mi padne na pamet ili ako me nešto muči. Uvijek se brine za nekog i uskoči i sa slobodnog dana ako nešto treba."

Terezija Purić

Terezija Purić rođena je 15. 10. 1960. u Paulovcu. Gimnaziju i srednju glazbenu školu “Vatroslav Lisinski” završila je u Bjelovaru. Na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (tadašnjem Fakultetu za defektologiju) diplomirala je 1983.g. socijalnu pedagogiju. U Dječjem domu Zagreb, podružnici Antun Gustav Matoš započela je raditi 1985.g. na radnom mjestu odgajatelja glazbenih aktivnosti. Vidjevši kako glazba donosi pozitivne promjene u živote djece i mladih završila je i edukaciju iz Muzikoterapije na ERF-u. Glazba, osmijeh, razumijevanje, podrška i radost, njeni su moćni saveznici u radu s djecom i mladima. Danas je zaposlena na radnom mjestu odgajatelja u Organiziranom stanovanju sa sveobuhvatnom podrškom. Kaže da je na ovo radno mjesto, sa sobom sam ponijela sve što može dati – podršku, toplinu, sigurnost, empatiju, glazbu, radost, osmijeh i ljubav. Ističe kako je lijepo raditi i znati da je posao – pjesma. Pjesma koju je stvarala s generacijama mladih ljudi koje život nije mazio, a njihovo prepoznavanje njenih nastojanja i njihova privrženost, najvrijednija je nagrada koju su joj “dečki” mogli dati.

“Zato što je uvijek spremna za razgovor, Pjesmu, svirku, izlete, koncerte, kazališta u pjesmi, svirci. I zato što želi da budemo dobro i da postanemo sretni i uspješni.”

Spomenka Krokar

Spomenka Krokar je rođena 21.10.1969. u Splitu. Po zanimanju je učiteljica razredne nastave. U Domu za djecu Maestral radi od prosinca 1995. godine. Radila je na stacionaru, poludnevnom boravku u Domu i pri osnovnoj školi te u organiziranom stanovanju s sveobuhvatnom i povremenom podrškom. Smatra da je rad s djecom jako zahtjevan i izazovan posao. Ističe kako to nije posao već zvanje. Voli pomoći djeci u rješavanju njihovih osobnih dilema i problema. Najviše je veseli kad se slučajno sretne s bivšim korisnicima i kada se bace jedno drugome u zagrljaj bez zadrške, te kad vidi da su uspjeli prebroditi svoje probleme iz djetinjstva i da su izrasli u odgovorne i zadovoljne osobe.

“Bila je jako predana i brižna dok sam bila u domu. Nastavile smo komunikaciju i kad sam izašla iz sustava doma. Čujemo se još i pomaže koliko god može i sada meni u životu. “

Tanja Talić

Tanja Talić je rođena 22. 8. 1969. u Rijeci gdje je i završila Filozofski fakultet sa zvanjem dipl. profesorica pedagogije. U Dječjem domu Ruža Petrović u Puli počela je raditi 2008. Ističe kako je te godine prestala imati posao, a dobila životni poziv na kojem baš nikada nije dosadno. Vodila je grupe poludnevnog i cjelodnevnog boravka, radila s djecom na smještaju, a trenutno je noćna i dežurna odgajateljica. Ističe kako se ona i djeca kroz kreativne radionice uveseljavaju i šarene prostore u kojima žive, a da se kroz iskustvene radionice bolje upoznaju i mijenjaju svoje stavove i obrasce ponašanja. Cilj joj je pružiti im podršku u svemu što im se događa, potaknuti ih da zavole sebe, učiti ih da prihvate prošlost, da prigrle sadašnjost i da se zauzmu za sebe u budućnosti. Posebno je veseli kada vidi da su se osmjesi s njihovih lica slili i u njihove duše i kada primjeti da su razvili snage potrebne za promjenu loših obiteljskih nasljeđa.

“Voljela sam ići s njom u šetnje, čak smo imale točno određeni dan u tjednu kad smo redovito išle u šetnju. Naučila me kako se nositi sa svime što mi je život donio te kako usprkos svemu tome ostati sretna. Svaki put kad bih bila tužna oko svoje obiteljske situacije teta Tanja je bila tu da me ohrabri i osnaži.”

Jozefina Grubić

Jozefina Grubić rođena je 4. 8. 1974. godine. Po zvanju je diplomirana učiteljica razredne nastave. U Dječjem domu Vrbina radi od 2007. godine, a prije toga je radila u SOS Dječjem selu Lekenik. Majka je dvanaestogodišnje djevojčice Eme koja rado dolazi na druženje s djecom u Domu i ne propušta izlete i ljetovanja s njima. U domu vodi slobodnu aktivnost „Mali kuhari“ te zajedno s djecom pripremama razne slastice i uči ih osnovama kuhanja. Ističe kako voli svoj posao jer je ispunjava i sretna je što ima pomoći djeci u teškim trenucima ali i sudjelovati u njihovim sretnim trenucima. Smatra da je i sama nominacija je potvrda njena rada i truda.

“Brine se. Dobra je prema nama. Sluša naše probleme.”

Jelena Kuzmić

Jelena Kuzmić rođena je u Mostaru, BiH, 8. 7. 1985. godine. Studij socijalnog rada u Zagrebu završila je 2011. godine. Iste godine započela je s radom u Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi - Kuća sv. Franje gdje još uvijek radi na radnom mjestu socijalni radnik - odgajatelj. Trenutno pohađa poslijediplomski specijalistički studij Obiteljska medijacija pri Pravnom fakultetu u Zagrebu. Smatra da je posao u dječjem domu ponekad izazovan, ali da je istovremeno ispunjava i obogaćuje. U svome radu trudi se stvoriti odnos povjerenja, svakom djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i podrške. Sada, nakon 12 godina rada, smatra da je puno više "primila" nego što je ikada mogla pružiti i da joj je svaki osmijeh i zagrljaj koji je dobila njen najveća nagrada.

“Mom bratu je znala pomoći i razgovarati sa njim kada su već svi počeli odustajati od njega. Mogu reći da ga je spasila! :) Zato i je sad na pravom putu! A uz mene je bila kao zamjenski roditelj, prisutna na svim mojim događajima; na svetoj potvrdi kao krizmana kuma, na maturalnoj kao roditeljska pratnja, na svakom roditeljskom sastanku u srednjoj školi i potpora u treniranju tenisa na kojeg me i upisala!“

Ana Jović

Ana Jović rođena je u Puli, 27. 8. 1963. Diplomirala je socijalnu pedagogiju na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu (današnji ERF). U Dječjem domu Ruža Petrović zaposlila se 1987. g. kao zamjena kolegici koja je otišla na porodiljni. U tom dječjem domu radi i dan danas kao matična odgajateljica djece na smještaju.

“Ona je popunila tu prazninu u meni koja je bila obuhvaćena sa mržnjom, tugom i zbunjenošću otkad sam došla u ovaj dom… Kad je bila situacija u domu za vrijeme lockdown-a, ona je bila jedna od rjeđih odgajatelja koja je bila opuštena po pitanju toga te time meni nije stvarala dodatni pritisak za to."

Luca Petrović

Luca Petrović je rođena 25. 7. 1976. u Tomislavgradu, BiH. Završila je studij teologije u Zagrebu. Od 2010. radi u Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Vugrovcu.

“Neviđeni smisao za humor i beskrajno poštivanje svakoga od nas. Pamtim naše višesatne razgovore o politici, sportu, religiji, budućnosti. Kad god sam imao dvojbu jesam li ispravno postupio i što napraviti u određenoj situaciji znao sam tko će mi dati odgovor što i kako napraviti. Na neki način bila je moja nit vodilja i zaštitnik u nekim lošim trenucima. “

Nikolina Trupina

Nikolina Trupina rođena je 5. 10. 1983. godine u Koprivnici. S nepunih godinu dana, doselila se na prekrasan otok Lošinj na kojem živi i radi i dan danas. Završila je Učiteljski fakultet u Rijeci. Odgajateljica je u Odgojnom domu Mali Lošinj i radi u II. odgojnoj kući s muškom populacijom u dobi od 17 do 20 godina. U poslu nastoji pomoći mladim ljudima, biti pozitivan vjetar u leđa, „štaka“ koja im pripomaže da sami stanu na svoje noge. Ističe kako se trudi i razbijati predrasude koje drugi ljudi imaju o njima. Navodi kako svaki dan donese nove avanture, izazove, teškoće i borbe. S njima i za njih. Zajednički rad i suradnju, zajedničke suze i smijeh. Zajednička učenja kako biti čovjek i zajednička odrastanja. ističe kako je mnogima neshvatljivo, možda čak i osuđujuće to što je njen posao njen život, ali nju nije briga jer to je ona. I njen posao je njen drugi dom.

“Uvijek je bila tu za mene, bodrila me, davala mi savjete koje i dan danas primjenjujem u svom životu i rado ih se sjetim! Kad sam bio tužan i bio loše volje uvijek je bila tu potapšala me po ramenu i vratila mi osmijeh na lice. Zajedno smo kuhali, ispijali prvu jutarnju kavu zezali se. Ta moja Nikolina ima posebno mjesto u mom srcu i uvijek će ga imati!”

Šeila Mustafić Petrović rođena je 11. 11. 1983. godine. Nakon završenog studija sociologije, završila je specijalistički poslijediplomski studij na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. U SOS Zajednici mladih Velika Gorica radi od prosincu 2021. godine te ističe kako joj je to bila jedna od boljih odluka u životu. Nakon niza godina rada s djecom, mladima i odraslima, pripadnicima različitih marginaliziranih društvenih skupina u vladinim i nevladinim organizacijama, shvatila je da je jedino direktni rad s mladima zaista ispunjava. Najveća podrška u radu su joj voditeljica i kolegice s kojima se svakodnevno nadopunjava i iz čijeg iskustva uzima najbolje te povjerenje koje su joj mlade osobe iz SOS Zajednice mladih dale.

“A s njom možete razgovarati o svojim problemima i pomoći će. Baš je nekako majčinski nastrojena. Jako je dobra. Najbolja je odgajateljica. Razumije naše probleme i s njom rješavamo probleme. Uvijek je tu da pomogne. Pomaže da nađemo posao, sve. “

Šeila Mustafić Petrović

Katica Ozdanovac

Katica Ozdanovac rođena je 12. 6. 1962. godine u Otoku. Završila je predškolski odgoj u Osijeku. U Dječjem domu Sv. Ana Vinkovci, na radnom mjestu odgojiteljice radi već 16 godina. Radila je s djecom od predškolskog uzrasta pa sve do onih starijih vodeći stambenu zajednicu. Iako velik izazov, rad s mlađom i starijom skupinom djece uvijek ju je veselio i ispunjavao. Svoju ljubav i podršku pruža djeci i u trenucima tuge i sreće, što joj je uvijek uzvraćeno. Posao odgajateljice za nju je poziv i iznimno ju sretnom čini što kroz rad i aktivnosti daje svoj doprinos jednoj velikoj obitelji.

“Sa mnom je imala odnos kao majka i kći, a ne kao odgajatelj - dijete. Pričale smo na taj način kao da se znamo 100 godina. Najljepsi događaj u domu je bio moj 18. rođendan koji sam proslavila u karanteni, ali svakako ona ga je učinila posebnim.”

Zrinka Šarić

Zrinka Šarić rođena je 7. 8. 1971. u Berlinu. Sredinom 90-tih se preselila u Zagreb gdje i dan danas živi. U dječjem domu Caritasa zagrebačke nadbiskupije na radnom mjestu odgajateljice radi od 2011. godine. U radu pokušava prema svima biti jednaka, a moto po kojem živi i radi je: „ Djeci nećete ukrasti djetinjstvo!“ Ističe da voli svoj posao te da ga smatra svojim životnim pozivom. Sretna je kada su djeca sretna i zadovoljna, kad uspijevaju i kad dobije pozivnicu za vjenčanje i krštenje.

“Zato što želi voditi svu djecu na more. Zato što se šali, priča... Zato što s nama čisti sobu kad je neuredna.”

Dobitnice Priznanja "Zvone" 2021.

Priznanje odgajateljima u sustavu alternativne skrbi za djecu u znak zahvalnosti, prepoznavanja i vrednovanja njihovog osobitog doprinosa životima djece i mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi dodjeljuje se sukladno Pravilniku o dodjeli priznanja odgajateljima u sustavu alternativne skrbi za djecu i mlade „Zvone“, a sukladno članku 10. koji glasi da se svake godine dodjeljuje se u pravilu jedno Priznanje, a iznimno se mogu dodijeliti dva Priznanja. Temeljem poslanih prijava, razmatranjem istih te kasnijim intervjuima predlagatelja i predloženih, „Odbor korisnika“ odnosno djeca i mladi s iskustvom odrastanja u alternativnoj skrbi donijeli su odluku da se Priznanje “Zvone” dodjeljuje dvjema osobama koje su, iako različite, potpuno jednako zaslužile biti prvi dobitnici Priznanja Zvone te nije bilo moguće odabrati samo jednu osobu.

Priznanje Zvone za 2021. godinu dobivaju gospođa MERISANDE PJERABON IZ LIPIKA I GOSPOĐA RADMILA SEKANIĆ IZ SISKA.

Obrazloženje odluke Odbora korisnika preuzmite ovdje.

"...Nikolina je svjedočila kako je gospođa Merisande svoj posao radila srcem, cijelim svojim bićem.Bila je jedna od ključnih osoba na putu ka njezinu odrastanju. Naučila ju je esencijalnim vještinama koje su joj, u sadašnjoj dobi, prijeko potrebne. Najbitnije od svega, pružila joj je utjehu i ljubav, podršku kada su joj one bile uskraćene. O karakteru gospođe Merisande smo se i sami uvjerili tijekom intervjua s njom. Uvidjeli smo kako je riječ o izrazito toploj, otvorenoj i pristupačnoj osobi koja je radila u najboljem interesu za djecu. Štitila ih te stavljala na prvo mjesto..."

Izvadak iz odluke Odbora korisnika

"...Predivna spoznaja nam je bila i da gospoda Radmila svoj način rada nije promijenila u svih gotovo 40 godina radnog staza u domu, da je uvijek bila smirena i znala dobro procijenit situaciju i kako postupit u njoj, svojim primjerom je učila i kolege koje su dolazile kako da časno obavljaju svoj posao, ali i djeci je dala poticaj da rade svari koje možda i ne trebaju raditi, npr. saditi biljke voće i povrće, brinuti o njima te kasnije uživati plodove koji su svojim radom dobili. A ono nešto najvažnije po nama do čega smo došli iz razgovora s Radmilom je to da se radi o jednom jako toplom, osjećajnom i nadasve realnom odgajatelju: ona je znala kada se treba povući, znala je razdijeliti posao od privatnog života tako da ne pate njezina djeca, ali i da ne „izgori“ za jednu generaciju jer i sljedeće generacije imaju pravo na nju u najboljem naponu..."

Izvadak iz odluke Odbora korisnika

Nominirani odgajatelji_ice - prosinac 2021.g.

Goranka Gunjević rođena je u Pakracu 23. 5. 1981. godine. Učiteljski fakultet je završila u Somboru. U Dječjem domu Lipik, današnjem Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik radi od ljeta 2011. U poslu odgajatelja je puno toga rastužuje, ljuti, ali i veseli i zabavlja. Ističe da joj je zapravo lijepo znati da si na nečijem putu putokaz i da si član takve zajednice.

Margareta Brozović Devčić rođena je 8. 9. 1980. godine. Završila je Učiteljski fakultet 2004.g. u Rijeci. U Domu za djecu Izvor Selce odradila je vježbenički staž, a 2006. je dobila i stalni posao. Na radnom mjestu odgajateljice radi već 16 godina. Radila je s djecom na stalnom smještaju i s djecom u poludnevnom boravku. U radu s djecom najviše je veseli kreativni rad, zajedničko smijanje, zezanje i izleti. Najveća nagrada joj je uspjeh svakog djeteta, onaj mali, svakodnevni ali i onaj "veliki" uspjeh, životni. Drago joj je kada se dijete i nakon završetka tretmana javi i kada vidi da je ono sretno i zadovoljno.

Merisande Pjerabon rođena je 22. 5. 1972. godine u Pakracu. Dvogodišnji studij za odgajatelje predškolske djece završila je na Pedagoškom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. U Domu za djecu Lipik zaposlena je 1996. godine i u njemu je provela nezaboravnih 14 godina. Radila je s djecom i mladima koji su postali i ostali dio njenog života. Iako je posao bio izuzetno naporan, izazovan i odgovoran, ona se osjećala ispunjeno. Nažalost, radno vrijeme je njenoj obitelji predstavljalo veliko opterećenje te je posao odgajateljice u domu zamijenila poslom odgajateljice u dječjem vrtiću. S nekolicinom bivših korisnika se povremeno čuje i posebno je raduje kada vidi da su se pretvorili u uspješne odrasle ljude i brižne roditelje.

Ružica Biljman rođena je 1. 11. 1965. godine u Donjem Kosinju. Pedagoški fakultet za zanimanje nastavnica razredne nastave završila je u Gospiću. U Domu za djecu Izvor počela je raditi povremeno od 1993. kao zamjena za odgajatelja, a 2002. je primljena u stalni radni odnos. Radila je kao noćna odgajateljica, odgajateljica na stalnom smještaju u grupi, u stambenoj zajednici, a posljednjih godina radi u poludnevnom boravku. U radu je vesele sama djeca i rad s njima te pozitivni ishodi boravka u Izvoru.

Daniela Ančić Žunić rođena je 28. 10. 1973. godine u Daruvaru. Studij socijalnog rada završila je 2003. godine, a u Dječjem domu Lipik počela je raditi 2008. Kroz svih ovih četrnaest godina rada u domu najviše je veseli povjerenje koje joj djeca pokazuju i to što ima priliku emocionalno im se približiti i pružiti im razumijevanje za njihove probleme te podršku u svim trenutcima njihove sreće i boli. Najdraži joj je njihov čvrsti zagrljaj koji nosi u sebi snagu sigurnosti, topline i povjerenja.

Radmila Sekanić rođena je 16. 9. 1958. godine. Završila je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvi susret s dječacima i mladićima u domu za djecu u Sisku bio je u svibnju 1983. godine. Ističe kako su je tada dočekali nasmijani mladi ljudi vječno spremni na nestašluke i šale na svoj ili njen račun. Sada, nakon 38 godina rada i mnogih generacija koje je ispratila iz doma kaže kako je sa svima njima dijelila njihove radosne trenutke, brige i dječje strahove, no uvijek uz lijepu riječ i osmijeh. Smatra da su u radu odgajatelja važne male, svakodnevne stvari te da osmijeh djeteta daje smisao onom što radi.

Irena Pendl rođena je 17. 03. 1985. godine u Kutini. Po struci je diplomirana učiteljica razredne nastave. Živi u Novskoj i za sebe kaže da je majka, supruga, odgajateljica. S radom u tadašnjem Dječjem domu Lipik, današnjem Centru za pružanje usluga, počela je raditi početkom 2011. Ističe da izuzetno voli svoj posao, i da bez obzira na teške trenutke, dane, situacije, sa sigurnošću može reći da je biti odgajatelj nešto u čemu se u potpunosti pronašla.

Goranka Gunjević

Merisande Pjerabon

Daniela Ančić Žunić

Irena Pendl

Marko Bodiš

Radmila Sekanić

Ružica Biljman

Margareta Brozović Devčić

Marko Bodiš je po struci je profesor kineziologije, a zaposlen je u domu za odgoj Mali Lošinj.

“Ja sam iz Afganistana ali živim u Hrvatskoj već 4 godine. Odgajateljica mi je pomogla oko svega kada sam došao u Hrvatsku........Kad mi je bilo teško uvijek bi našla savjet za mene koji bi me ohrabrio. Odgajateljica se prilikom kuhanja trudi nabaviti začine iz moje zemlje, zajedno smo kuhali pileći curry i druge specijalitete indijske kuhinje.”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

“Zato što nije gledala na sat, kad će joj smjena završit..... Često je ostajala duže na poslu.... Veselila se s nama, plakala s nama.... Za svoje slobodne vikende, vodila nas je k sebi doma, pokazala šta znači Ljubav i Obitelj..... Sjećam se njenih čvrstih zagrljaja, riječi, ljubavi....”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

“U jednom periodu svog života samo sam htjela odustati od svega što sam postigla u životu. Ona je bila ta jedna od mnogih koja mi je pomogla da prebrodim svoje probleme, poticala me da ne odustajem od umjetnosti makar su mi drugi govorili to ti ne treba u životu, ona je rekla ti si talentirana, ti imaš talenta i to se treba pokazati svijetu.”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

Odgajateljica Irena

Bila jednom jedna odgajateljica Irena.

Ona ima lijep smijeh, glas, ona je uvijek tu za nas.

Kada smo tužni, ljuti ona zna što nam treba,

a to je zagrljaj.

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

“Žena koju mogu zvati drugom majkom jer u mnogim važnim trenucima moga života to i jest bila. Trudila se razumjeti nas, koliko god je to možda nekad bilo i nemoguće. Uvijek je pristupala s ljubavlju i toplinom. I znam da smo često bili nepodnošljivi, ali i to je sa strpljenjem uspijevala rješavati. Bila je mila i draga, nikako stroga. Bila je moj vjetar u leđa kroz cijelo moje srednjoškolsko obrazovanje. I od srca joj hvala na tome.”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

“Zamislite samo nekoga tko dolazi na posao svaki dan s osmijehom na licu i da mu većina djece trči u zagrljaj. Uz nju je jednostavno sve bilo lakše i svaki problem je bio manji. Žao mi je što odlazi u mirovinu i što ju nove generacije neće poznavati kao odgajateljicu, ali znam da će ju svi poznavati kao nekoga tko redovno dolazi u posjetu svojoj djeci.”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

“Zahvalan sam mu na svemu, na njegovom trudu kojim je pokazao da mu je stalo do mene. Uz njegovu pomoć promijenio sam neka svoja negativna ponašanja i postao bolja osoba. Nadam se da ću jednog dana, nakon izlaska iz doma, naći se s njim i nasmijati se svim dogodovštinama.”

Materijali zaprimljeni u procesu nominacije.

"Željela bi joj zahvaliti za sve njene savjete, pomoć oko učenja, uvijek je bila tu uz nas, za mene i prijatelje. Uvijek nasmijana, strpljiva, susretljiva nježna, blaga uvijek je imala razumijevanja i puno živaca. "