Odgajatelj, prijatelj, kolega....Ljudina

Zvonimir Tonšetić je rođen 10. 01. 1977. u Karlovcu. Nakon završene osnovne škole Dragojle Jarnević 1991. godine upisuje opću Gimnaziju, a 1995. godine upisuje Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu na kojem 2001. stječe titulu prof. defektolog-soc. pedagog.

Još kao student pokazuje interes za djecu i mlade te se 1996. uključuje u program prevencije problema u ponašanju "Modifikacija ponašanja putem igre-MPPI". Na programu je radio kao volonter - individualni voditelj, ali i kao honorarni suradnik - grupni voditelj, a kasnije i kao edukator nastavnika na projektu "Školske radionice". Od samih početaka podržao je razvoj" Kontakta - Program unapređenja vještina mladih u institucionalnom tretmanu" te je bio jedan od prvih grupnih voditelja na tom programu.

Svoj radni vijek započeo je 2000. godine u Centru za odgoj djece i mladeži Karlovac gdje je radio na radnom mjestu noćnog odgajatelja, a kasnije i odgajatelja u poluinstitucionalnom tretmanu. Kao odgajatelj je radio i u SOS Zajednici mladih Velika Gorica i Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor u kojem je jedno vrijeme obavljao i dužnost v.d. ravnatelja. 2018. godine ponovo se vratio raditi u Centar za odgoj djece i mladeži Karlovac na radno mjesto stručnog suradnika. Koristio je svaku priliku da zagovara prava djece/mladih u sustavu socijalne skrbi te je zajedno sa Senkom Klarić iz Zaklade "Vaša pošta" radio na tome da se i djeca iz odgojnih domova uključe u njihove projekte.

Djeci i mladima je uvijek pristupao s puno povjerenja i otvorena srca dajući im priliku da pokažu sve ono u čemu su dobri. Vjerovao je u individualni pristup svakom pojedinom djetetu/mladoj osobi i tražio je različite kreativne načine kojima im se može približiti ili riješiti neku prepreku s kojom su se susreli. Njegovu dobronamjernost, iskrenost i smisao za humor prepoznali su i mladi koji su na različite načine iskazali što im je Zvone značio.

Tko je Zvonimir Tonšetić?

HRT: Labirint, 27. travnja 2021.

Odbaciti predrasude i tražiti dobro u ljudima odlika je najboljih među nama. Do teške bolesti takav je bio Zvonimir Tonšetić, socijalni pedagog u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu.

Trag na srcu

Zvone je bio nešto posebno...definitivno više od odgajatelja, odgajatelj na papiru, a kroz vrijeme s njim i život uz njega, otac, majka, brat, prijatelj.

Na primjer, na polugodištu drugog razreda srednje škole, od 18 predmeta imam 12 zaključenih jedinica. Zvone u tom periodu dolazi raditi u dom i preuzima moju grupu. Vode se sastanci da me se prepiše u trogodišnju školu da ja nisam za to da nema šanse da se izvučem. Zvone na sveopće čuđenje uvjerava sve da ja to mogu i da mu daju priliku i meni i njemu. Dogovara sa mnom plan učenja, motivira me, potiče... Dogovara s noćnim odgajateljima da me puste da učim preko noći. Do kraja godine ispravljam 10 jedinica i idem na 2 popravna, takav je i bio cilj među nama. Dolazi ljeto, totalna konfuzija u domu vezano za instrukcije i ja padam prvi rok. Zvone uzima stvari u svoje ruke te dogovara sa svojim kolegom matematičarom za mene instrukcije. Vozi me svaki drugi dan kod njega 20 kilometara od Karlovca, družimo se, pijemo kavu. Dolazim na drugi rok rješavam test matematike skoro 100%. Za nagradu mi zaključuju ne dovoljan nego dobar (3).

Imam još jako puno toga za ispričati o druženju svaki dan nakon izlaska iz doma, tenisu, nogometu, teretani, kavama u teškim trenucima kada mi je trebala potpora. Bio mi je najbolji prijatelj nakon izlaska iz doma. Milijun puta mi je kupovi nešto od svojih novaca, pomagao mi novčano u teškim trenucima. Na kraju, i ja njemu kada sam ja imao, a kada je njemu zagustilo. Kad smo u domu bili doma sebi nas je zvao.

A dok je bio bolestan bio sam uz njega. To je nešto posebno. Koliko god to čudno zvučalo on je meni taj rak prikazao i tako se ponašao i takav dojam ostavio, kao da to nije ništa.

Ja ti mogu puno toga ispričati i pričao bi satima. To je čovjek, duša od čovjeka toliko poseban da se to ne može opisati. Puno više od odgajatelja, za mnoge životni mentor. Za mene nešto neopisivo. Na mene je ostavio trag, trag u beskraju. Trag na srcu. Dio sebe je davao za sve i mnoge teške terete preuzimao na sebe, a to vraćao pozitivnom energijom. Sva negativa je nestajala iz bilo kojeg problema kad sam razgovarao s njim,...

Stvarno je bio poseban i jedan jedini i toliko sam sretan da je on došao u moj život jer zbog njega sam tu gdje jesam i što jesam. Bez njega to ne bi bio.

Mladi iz Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac su u sklopu volonterske akcije udruge Carpe Diem kreirali grafit i tako iskazali svoje emocije prema Zvonetu.

Grafit posvećen Zvonetu